Govor Jelene Lovrić

Htjela bih se prvo zahvaliti svima koji su mi omogućili da danas budem na ovom mjestu, ovdje, među ovim izuzetnim ljudima.

Moram reći da sam bila iznenađena nagradom, zato što sebe ne doživljavam kao neku hrabru osobu. Hrabriji su bili... Hrabar je bio Duško Kondor. Hrabri su bili građani Sarajeva za vrijeme opsade, za vrijeme rata, a ja mislim da sam radila samo svoj posao i pokušavala da to radim na što je moguće profesionalniji način. Znam da u nekim zlim vremenima novinarska čast, novinarska etika, profesionalna etika, može djelovati nestandardno, možda čak i subverzivno... Bilo je vrijeme u kojem su novinari generalno odigrali vrlo nečasnu ulogu. Bili smo dileri mržnje, funkcionirali smo kao neka vrsta instrumenta sukoba. Bez nas rat ne bi bio moguć, mi smo ga omogućili. Znam da je novinarstvo profesija koja ne živi u prošlosti, koja je koncentrirana na danas, na sada, na sve aktualno. Svejedno, vjerujem da nekakva vrsta pogleda unazad, rekapitulacija prošlosti da nam je potrebna. Potrebna nam je zato da bismo znali šta nam se događalo, jer ako ne znamo što nam se događalo, što se dogodilo s nama, nećemo znati ni  što se više nikada ne smije ponoviti. Nagradu Duško Kondor doživljavam kao neku vrstu suočavanja sa prošlošću, kao nekakvo bistrenje prošlosti, a sve sa ciljem da bi se udarili nekakvi, nekakvi... da bi se postavila nekakva dobra sidra za budućnost.

Hvala vam još jednom.

Bookmark and Share

 

 

Ko snosi ponajviše krivice za nedostatak građanske hrabrosti?

KNJIGE

Više